U vreme kada mnogi mladi ljudi napuštaju sela i odlaze u gradove, primer Anđela Petkovića iz Malog Krčimira pokazuje da se život na selu može voditi dostojanstveno, kvalitetno i s ljubavlju.
Iako zaposlen u Gadžinom Hanu, Anđelov pravi život odvija se upravo na selu, na imanju koje je s ponosom uredio i koje svakodnevno održava.

Njegova svakodnevica podrazumeva brigu o velikom broju životinja – čuva stoku, kokoške koje mu svakodnevno donose sveža jaja, kao i brojne prasadi. Svaki kutak imanja je organizovan tako da svi poljoprivredni proizvodi koje dobija budu najkvalitetniji, uz pažnju i trud koji ulaže u njihovu proizvodnju.
Posebnu pažnju Anđelo posvećuje očuvanju autohtone rase – svrljiške pramenke. Zvona sa njegovih ovaca odjekuju podnožjem Suve planine, dajući posebnu melodiju ovom kraju i simbolično poručujući da mladost u Malom Krčimiru – pobeđuje!
– Ništa mi nije teško, iskreno kaže Anđelo.
Tokom leta ustaje u četiri ujutru kako bi pomuzao ovce, zatim se istušira i kreće na posao. Taj spoj discipline, odgovornosti i ljubavi prema zemlji i životinjama izdvaja ga kao primer mladima širom Srbije.

Na pitanje kako vidi budućnost sela, Anđelo odgovara jasno i sa porukom:
– Biće teško onom ko nema selo. Svako ko selo ima, treba da ga čuva.
Njegova poruka i način života vraćaju veru u to da selo ne izumire – sve dok ima mladih ljudi poput njega, koji biraju zemlju pod nogama, čist vazduh i iskrenu borbu za kvalitetan, prirodan život.

O njegovom životu na selu svedoče mnogi televizijski prilozi, a jedan od poslednjih je napravio influenser Marko Bubamara: