Jedan od najdramatičnijih trenutaka Prvog srpskog ustanka odigrao se u blizini Niša, na brdu Čegar, gde se 31. maja 1809. godine odigrala krvava bitka između srpskih ustanika pod vođstvom vojvode Stevana Sinđelića i osmanske vojske. Ishod bitke bio je tragičan, ali je postao simbol herojstva srpskog naroda u borbi za slobodu.
Srpske snage su se utvrdile na Čegru u pokušaju da oslobode Niš, koji je tada bio pod osmanskom vlašću. Sinđelić je komandovao jednom od najvažnijih ustaničkih jedinica i organizovao odbranu od brojčano nadmoćnijeg neprijatelja.
Osmanska vojska, predvođena Huršid-pašom, poslala je desetine hiljada vojnika da uguše pobunu. Posle dugotrajne i iscrpljujuće borbe, kada su Srbi ostali bez municije i kada je pretila potpuna predaja, Sinđelić je doneo istorijsku odluku – pucao je u barutanu, izazvavši eksploziju koja je ubila njega, njegove borce i veliki broj neprijateljskih vojnika.
Kao odmazdu za ustanički otpor, Huršid-paša je naredio izgradnju Ćele-kule – kule od lobanja poginulih srpskih ustanika, kako bi zastrašio narod i odvratio ih od daljih pobuna. Međutim, umesto da uplaši Srbe, Ćele-kula je postala simbol otpora i borbe za slobodu, a danas je jedno od najvažnijih istorijskih obeležja Niša.